Make your own free website on Tripod.com
home
           home
Građa pasa
Uvod
Povijest pasa
Graða pasa
Pasmine
Linkovi
građ  
 Pas je vjerojatno najpokretljiviji i najekstremniji od svih sisavaca - rezultat vlastite genetske prilagodljivosti. Ni kod jedne druge vrste ne nalazimo takvu golemu raznolikost u veličini, obliku, boji, dužini dlake i građi. Unutrašnja građa psa, srce, pluća i mišići građeni su za izdržljivost; njegov probavni sustav može se uhvatiti u koštac sa životinjskim ili biljnim izvorom hranjivih sastojaka; a otpadne tvari koriste za komunikaciju sa drugim psima. Pas ima sposobnost učenja tijekom cijelog života, a njegove su osjetilne izvanredne. Naročito njegov osjet mirisa, za lov i sporazumjevanje s drugim psima, koji je složenije građe od našeg i nama neshvatljiv.

  • PRIKAZ GRAĐE PSA :  
građa psa
                  
  •  VID:
             
 OKO   
OKO2

OCI

Pas puno bolje od ljudi može vidjeti i najmanje pokrete u daljini. Međutim, čovjek puno bolje vidi na blizinu. Pseće oko osijetljivije je na svijetlost i pokret od čovjećjeg, ali s razmjerno slabijom moći razlučivanja.Orijentacija u okolici pomoću vida u pasa je od trećerazrednog značenja. Usporedimo li psa s čovjekom, onda pas vidi kao čovjek samo prvih nekoliko mjeseca života. Mlado štene progleda u prosjeku od 12. do 15. dana života. Oči mu se sasvim razbistre oko 1 mjeseca kada počinje vidjeti svoju okolinu kao i normovidan čovjek. No zbog stalnog razvoja kratkovidnosti ,već sa 8 mjeseci mladi pas nije u stanju prepoznati svoga vlasnika na udaljenosti od 100 metara ako vlasnik miruje i ako se isključe ostale mogućnosti prepoznavanja. U dobi od 2 godine ta se udaljenost smanjuje na manje od 40 metara, a u dobi od 8 godina više uopće ne vidi već samo razlikuje sjene. U to je vrijeme već razvijena i staračka mrena na očima. To što pas u toj dobi pokreće oči kao da promatra, a zapravo prati mirisna i zvučna zbivanja stvar je navike i stečena iskustva.
Raspoznavanje boja mesožderima nije toliko značajno kao životinjama koje se hrane raznobojnim bobicama, voćem ili sjemenkama. Dugo se smatralo da psi ne razlikuju boje, ali to je samo djelomice istina. Oni ne mogu razlikovati boje od zelenožute i narančaste do crvene, ali su istraživanja pokazala da razlikuju one iz suprotnog dijla spektra.
  • NJUH:
Osnovno osjetilo prema kojem se pas orijentira u svojoj okolini je njuh, i veliki dio mozga posvećen je interpletaciji mirisa. Sposobnost otkrivanja mirisa toliko je izoštrena kod nekih pasa da mogu otkriti razjeđenje od milijun puta od opne koncetracije mirisa koji osječaju ljudi. Njuhom pas registrira postojeće mirise u okolici, ali i sve promjene koje se u njoj zbivaju. Sve tvari imaju svoj miris. Za ljudski nos mnoge tvari nemaju mirisa, no to ne znači da ne mirišu. Kako u svih sisavaca tako i u psećem mozgu postoji centar za miris. On prima i registrira podražaje živčanim putem, mirisnim živcem, iz organa za miris, što se nalazi u nosu. Psi koriste osjet mirisa kao značajno pomagalo u komunikaciji, za prikupljanje cijelog niza različitih tipova podataka jedni o drugima, i to pažljivom analizom međusobnih mirisa. Npr. vjetar je donio miris kuje koja se tjera, pas ga je registrirao , pas postaje seksualno razdražen, podvrgava se nalogu za održavanje vrste.
Osjet njuha je u pasa jako razvijen. Dresurom i uzgojem čovjek je povećao sposobnost psa da prepozna mirise. Posebno izvježbane životinje koriste se za pronalaženje krijumčarene robe kao što je droga ali i za pronalaženje unesrećenog čovjeka i pod 10 metara debelim nanosom snijega. 
NJUSKO
  • SLUH:
UHO Sluh je drugo po redu važno osjetilo za održavanje života. Zvučni valovi koji nastaju titranjem nekog tijela ili neke tvari šire se zrakom i dolaze do uha. Pseće uho sposobno je registrirati i zvukove koji nastaju pri brzini titranja i od 40 000 u sekundi (čovjekovo uho od 16 titraja do najviše 20 000). Sposobnost orijentacije je dakle puno bolja u pasa nego u čovjeka. Dok se kod ljudi gubitkom bubnjića gubi i sluh, kod pasa kojima bubnjić nije bio iz nekog razloga razoren sluh nije izgubljen. Psi, također, bolje čuju zvukove visoke frekvencije od čovjeka i mogu odrediti zvukove ultrazvučne frekvencije koje ljudi ne čuju. Takva potreba pojavila se još kod vukova, predaka pasa, čiji je jelovnik, osim velikih biljoždera bio obogaćen i malim životinjama, poput miševa koji stvaraju tonove visoke frekvencije. Domačim psima takav istančan zvuk može biti i mana: neki psi imaju izuzetno osjetljiv sluh i mogu razviti strah na određeni zvuk, kao što je potmula grmljavina i udaljene oluje.
Ljudi su koristili oštar sluh psa kako bi olakšali obuku i komunikaciju. Psi brzo reagiraju na zvuk zviždaljke ili pucketanje jezika. Naprimjer, pastiri zviždaljkom komuniciraju sa svojim ovčarskim psima i na većim udaljenostima.
  • KOŽA I DLAKA:

Koža i dlaka psa pružaju fizičku barijeru koja onemogučava štetnim kemijskim spojevima i mikroorganizmima da prodru u organizam. Koža je osjetilni organ koja regulira tjelesnu temperaturu psa-podizanjem, i spuštanjem dlake smanjuje se, odnosno povećava gubitak topline. Žlijezde u koži izlučuju u kožu i na kožu tvari koje ju prehranjuju i daju joj sjaj.

Koža se sastoji od dva glavna sloja. Površina (epiderma) je tanka i ne naročito jaka, ali neprestanim stvaranjem novih stanica održava zaštitnu ulogu i integritet kože.
Ispod epiderme, jak i elastičan dermis daje koži snagu, a epidermis je opskrbljuje krvlju i živčevljem.
Dlaka psa raste ciklički. Postoji razdoblje aktivnog rasta, koje se izmjenjuje sa prijelaznim razdobljem, nakon kojeg slijedi razdoblje mirovanja. Linjanje počinje kada se sprema nova dlaka. Ciklus rasta kontroliraju mnogobrojni čimbenici, kao što su temperatura, povečanje ili smanjivanje dnevnog svjetla, hormoni, ishrana, stres i genetska osnova.
Ispadanje dlake naojobilnije je u proljeće, kada pas ne treba više svoje zimsko, gusto krzno i ponovo u jesen kada se kraće ljetno krzno zamjenjuje gušćim, dužim pokrovom.
Krzneni pokrov više se razlikuje kod različitih pasmina pasa, nego kod ijedne druge vrste domačih životinja, jer više različite građe može izrasti iz svakog pojedinačnog dlačnog omotaća. Grublju primarnu dlaku nalazimo na površini i ona može biti okružena malim sekundarnim djelovima, koju zovemo poddlaka.
DLAKA
  • KOSTUR:
KOSTUR
Psi su vjerojanto prve pripitomljene životinje, koje čovjeku vjerno služe sve do danas. Ljudi su ih selektivno razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat je toga životinja različitih oblika, veličina i sposobnosti.
Pas, Canis familiaris, je kralješnjak, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (Canidae) koja obuhvaća i lisicu, čaglja, vuka te australskog dinga. On je po prirodi lovac, spoj snage i otpornosti. Robustan kostur pruža nadmočan okvir za tijelo psa. Mozak okružuje čvrsta lubanja, Duž vrata i leđa kralješci imaju nastavke na koje se prihvačaju snažni mišići. S obzirom da psi nemaju ključnu kost, lopatica nije koštanom vezom pričvršćena za ostatak kostura, što omogučava veliku pokretljivost prilikom trčanja. Dugačka rebra zatvaraju zaštitni kavez za smještaj srca, pluča i jetre. ramena i kukovi ključni su za graciozne i pouzdane pokrete udova. Koštani sustav na okupu drže jaki ligamenti, elastične tetive i snažno mišičje prilagođeno na izdržljivost.
                                                                                                                                                                                      next